19 stu Reputacija je ono što ti govore iza leđa
Menadžer, odvjetnica, krojač, frizerka, programer… svi dobivaju posao zbog reputacije koju imaju. Odnosno, nema reputacije=nema posla. I tu treba biti posve jasan: reputacija je ono što ljudi misle o tebi, a ne ono što ti kažu u lice. Reputacija je ono što ti govore iza leđa.
Isto tako, valja imati na umu da ljudi gledaju svojim očima kad kreiraju sliku o tebi; ne mogu gledati tvojim očima. Jasno je da svako želi da se o njemu lijepo misli i govori, da uživa u dobrom glasu i ugledu, no to baš i nije realno. Naročito je ta želja za pozitivnom slikom nabujala otkako je mnogima jasno kako sve leži u percepciji, pa danas i nepismeni govore o ugledu, imidžu, reputaciji. Što je uopće reputacija?
Ono što jesi + komunikacija = reputacija
Nekoliko primjera… Azijska državica Singapur potrudila se izgraditi imidž financijskog središta, visoke profesionalnosti i sigurnosti, malo su tvrdi u postupanjima vojske i policije, u nekim stvarima malo restriktivni, ali postali su azijska Švicarska i mnogi hrle tamo noseći novac i/ili tražeći novi život. Kad smo kod Švicarskeveć, oni su uspjeli sebi izgraditi tako jak ugled – pouzdani (točan ko švicarski sat), kvalitetni, najbolji u onom što rade, filozofijom prikovani za ono što rade – da uopće nije više bitno koliko su im proizvodi i usluge (bankarstvo) skupi. Čim na nečemu stoji oznaka Made in Suisse, već se i očekuje da je skupo, ali je poželjno i kupuje se.
Dakle, o reputaciji mora brinuti država, ali i osobe. Jako dobro je svoj ugled njegovao Mahatma Gandhi: bio je predan, iskren i živio svoj politički život kako ga je i zagovarao. Nasuprot njemu, primjerice, o svom ugledu nije najbolje brinuo Boris Johnson, višegodišnji gradonačelnik Londona i svojedobno velika politička zvijezda. No, oni koji su ga poznavali na vrijeme su bili upozorili. Bili su to njegovi kolege novinari; radili su skupa jer je i sam Johnson godinama bio novinar. Govorili bi: Boris se ponaša poput majmuna među skupocjenim kineskim vazama. Na koncu ih je porazbijao i njegova karijera je skliznula prema političkoj močvari.
I firme moraju brinuti o ugledu. Jako. Imamo tu moj omiljeni primjer njegovanja ugleda divljaka. Najbolje ga je uprizorio Michael O’Leary, šef Ryanaira. Nema gadosti, psovke, vulgarizma, vrijeđanja, smicalice… koje Michael ne bi izveo! Vrijeđao je papu, pop ikone, urinirao je po konkurenciji i dobivao milijarde funti vrijedan publicitet. Ljudi vode zabavne, duhovite i uvredljive divljake. On sam nemjerljivo je pridonio uspjehu kompanije, no zadnja događanja pokazuju kako nije uspio ostati unutar prihvatljivih granica, poslovne okolnosti nisu bile naklonjene i sad ugled divljaka radi štetu, popularnost se teško održava, a putnici sve češće zaobilaze Ryan…
Ukratko o ugledu: svi ga žele, teško ga je steći, lako se gubi!
Ono najgore je što je ugled nemjerljiv i neopipljiv. Postoje procjene uglednih analitičara koliko primjerice svjetski brandovi, poput CocaCole, vrijede. No, to su procjene. I taj brand je globalno velik. Za početak je bitno imaš li ili nemaš ugled, dalek je put do CocaCole…
Notorno je kako ugled povećava prodaju, konkurentsku prednost, ali prije svega donosi najbolje zaposlenike. U dobrim firmama ljudi rado stječu iskustva i potom dobivaju dobre nove poslove kad požele promjenu.
Prema istraživanjima i mjerenjima na svjetskoj karti, najveći ugled godinama uživaju Rolex i Lego. Budući da uskoro nećeš postati ni Rolex, ni Lego, u međuvremenu plaćaj račune na vrijeme, pošteno se odnosi prema zaposlenicima i dobavljačima, brini o zajednici, surađuj s medijima i novinarima, promoviraj stručnost i kvalitetu, potiči inovativnost. Više-manje, to je formula uspjeha za dobar ugled u javnosti. Nemoj reći da ti nisam rekla. Molim lijepo.